"Breza" - Slavko Kolar
´Bilješke o
piscu: Slavko Kolar je suvremeni hrvatski pisac i dramatik. Rođen je 1891. u
Garešnici, a umro 1963. u Zagrebu. Po zanimanju je bio agronom pa je službovao
u raznim krajevima Hrvatske. Sudjelovao je u II. svjetskom ratu, nakon kojeg se
povukao u mirovinu. Najvažnija prozna djela su mu Nasmijane pripovijesti, Ili
jesmo – ili nismo, Mi smo za pravicu, Svoga tijela gospodar, Glavno da je kapa
naglavi i druga. Kroz svoje likove prikazuje socijalne i ekonomske odnose na selu, a probleme
oslikava s blagom dozom humora. Pisao je također drame i filmske scenarije.
Brezu je i sam režirao, uz pomoć redatelja Ante Babaje.
´Kratak
sadržaj: Priča počinje s tim da je Janica teško bolesna, pa nas pisac vraća u
prošlost pa sve do trenutka kad se Janica razboljela. Najstariji sin Mike
Labudana, Marko se ženi sa mladom Janicom. Ali ne obraća mnogo pažnje na nju.
Njegova majka i žene njegove braće su u svađi sa Janicom. Nakon što je Janica
rodila, odmah se razboljela, ubrzo joj je dijete umrlo pa i ona. A Marko je sve
to hladnokrvno podnio. Nakon što su je pokopali, Marko je išao na slavlje i dok
se vraćao kući od breze mu se učinila Janica.
´Tema: Janicina
borba za život
´Ideja: Ne
trebamo biti hladnokrvni na tuđu nesreću jer emocije su ono što nas čini ljudima.
´Mjesto radnje: selo Bikovac
´Glavna
ličnost: Janica
´Ostale
ličnosti: Marko, Mika Labudan, Kata, Jela, Bara Pavunčecova, Jaga,..
Opis glavnih likova:
´Janica: „Tanka
je ona i slabašna. Ali visoka i strojna . Pa dok druge cure i snaše teško
koračaju kao medvjedi, u njenom hodu ima nešto ritma, možda čak i elegancije.
Oči su joj plave, plavlje od jasnoga neba, a za kosu rekoše neki da je
crvenkasta, a neki da je zlatna ili pozlaćena. Svakako, izvrsno je pristajala
onom okruglom, bijelom lišcu i onim nasmijanim, malim usnicama.“
´ Vrsta djela:
Pripovijetka
Pripovijetka je posebna, moderna literarna forma
kratke proze, čija je glavna osobina u jakoj kompresiji (zgušnjivanju) sadržaja.
U Brezi izmjenjuju se dva govora: standardni književni štokavski i
kajkavski govor. Pritom je književna štokavština pripo-vjedačev govor, a likovi
domaćih ljudi govore i razmišljaju na kajkavskom. Ta turopoljska kajkavština
daje noveli posebnu živost, uvjerljivost i lokalni kolorit, a dodatnu ljepotu
noveli daje lirska intoniranost cjelokupne fabule.
´Pripovijetka
je dobila ime po vrsti drveta koje se zove Breza. Breza je visoko drvo ali
tanko. A pisac opisuje Janicu kao tanku djevojku.
„-To je cura!
– rekao je on. – vidiš li kako je tanana, pa visoka, pa fina, kao breza! Upravo
kao breza! Gotovo bih rekao: otmjena pojava!...“
„Sad slušaj:
što je breza među bukvama i grabrima, to ti je ta djevojka među tim vašim
glomaznim curetinama!...“
Stilska
sredstva:
´Poređenje:
„- a ono već
se sa svoga kreveta dižu, kao dvije sablasti.“
„Upravo kao
breza.“
„Kao da su
duhovi ili sami nečisti vragovi priredili gozbu oko odra...“
„ Pogotovo kad
Marko kao da svega toga ne vidi.“
Epiteti:
Stari, teško, duboko, lijepi, mladu, izglodanom, grbavom, jednolično, omašni,
nestrpljiv, koso, mrko, ...
´Citati: „...al
od svađanja nema koristi.“
Stara Kate i ostale žene su smatrale da
su zapale u grijeh jer je Janica umrla u mraku, zbog toga što joj nisu stigle
upalit svijeću. Vjeruje se ako umre u mraku da će duša umrlog vječno biti u
mraku i samoći.
Primjedbe
Objavi komentar