"Očiju tvojih da nije" - Vasko Popa

Bilješka o piscu:

Vasko Popa je rođen 29. juna 1922. u Grebencu kod Bele Crkve. Po etničkom poreklu je bio Rumun. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Vršcu. Njegova prva zbirka pesama „Kora“ (1953.) uz „87 pesama“ Miodraga Pavlovića smatra se početkom srpske posleratne moderne poezije. Priredio je zbornike: Od zlata jabuka (Beograd, 1958.), Urnebesnik (Beograd, 1960.), Ponoćno sunce (Beograd, 1962.). U pesničkom zborniku „Od zlata jabuka“ (1958.) u novom svetlu je prikazan poetski svet narodnih umotvorina; u zborniku „Urnebesnik“ (1960.), poetski svet pesničkog humora i u zborniku „Ponoćno Sunce“ (1962.), poetski svet pesničkih snoviđenja. Vasko Popa je jedan od najprevođenijih jugoslovenskih pesnika, a i sam je prevodio sa francuskog jezika. 1972. godine izabran je za dopisnog člana SANU. Umro je u Beogradu 5. januara 1991. godine i sahranjen u Aleji aslužnih građana na Novom groblju.

•LIRSKA PJESMA je umjetnički tekst posebne vrste, koji do izražaja dovodi jedno jedinstveno raspoloženje uz pomoć jedne jezičke organizacije višega reda nego što je to slučaj u svakodnevnom govoru. Za razliku od epske pjesme, u lirskoj pjesmi nema ni fabule, ni pripovijedanja, ni razvijenih situacija, već je sve izraženo u zgusnutom i emocionalno otežanom jezičkom izrazu, često u samo jednoj slici, ili u jednoj usporedbi, alegoriji, paralelizmu ili nekoj drugoj neobičnoj vezi riječi. (U lirskoj pjesmi posebno su česte metafore, koje su sposobne da povezu međusobno disparatne, različite i odvojene stvari).

•LIRSKI SUBJEKT je naziv za ono unutrašnje "ja" koje svojim govorom gradi pjesmu i u njoj izražava svoju duševnost. Često je to sam pjesnik, ali može biti i neka druga osoba, ili čak neko neidentificirano unutarnje biće pjesme. Često je to "ja" i gramatički prisutno u pjesmi (kao prvo lice jednine). A i kad nije na takav očevidan način prisutan, lirski subjekt i tada predstavlja duhovni stožer pjesme. Ustvari, pjesnički izraz je uvijek zasnovan na jednom duševnom raspoloženju, koje i jeste pravi subjekt pjesme.

• U ovoj ljubavnoj pjesmi je ljubav predstavljena kao glavni motivator u životu, izvor sreće i mašte. Što u suštini i je prava ljubav. 

Iako je njihov stan 'slep', vjerovatno skroman i malen, njima to ne smeta jer oni imaju svoje nebo u njemu koje su skrojili iz silne ljubavi i nisu im bitne materijalne stvari jer je to prolazno a ljubav istinska je vjecna.

Zidovi iz očiju ne bi nestajali... i kada u životu dospijemo u situaciju u kojoj ne vidimo izlaza već samo kraj, zid osoba koju volimo može sve zidove da sruši.

•Pjesnik se koristi simbolikom.

Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U slepom našem stanu

•Pjesma ima četiri strofe, po tri stiha, ukupno 12 stihova.

•Slobodni stihovi

Epiteti: U slepom, nežne.

Riječi koje označavaju ljubav u pjesmi: Oči, nebo, smeh, slavuj, vrbe, sunce. Sve ono imaju svoju simboliku, ali sve predstavljaju pozitivne stvari.

•Ovo je moderna lirska pjesma jer je s njom opisana sreća u ljubavi, što je razlikuje od većine pjesama koje govore o nesrećnim ljubavima.