"Modra rijeka" – Mak Dizdar

Mak (Mehmedalija) Dizdar rođen je 17. Oktobra 1917. godine u Stocu. Kao dječak odlazi na školovanje u Sarajevo, gdje živi do svoje smrti, 14, jula 1971. godine. Sa 19 godina objavljuje svoju prvu poetsku zbirku, “Vidovopoljska noć”. Odmah početkom II svjetskog rata njemačko-ustaška okupatorska vlast uskraćuje mu mogućnost javnog djelovanja, a on se priključuje ilegalnom oslobodilačkom pokretu. Neuspješna policijska potjera za Makom i njegovim starijim bratom Hamidom, takođe pripadnikom pokreta otpora, završava zvjerskim premlaćivanjem srednjeg brata i odvođenjem u logor Jasenovac i smrt majke i najmlađe sestre. Mak se nikada nije oporavio od ovog zločina. po odluci vlasti, osniva “Seljačku knjigu”, izdavačku kuću za prosvjećivanje širokih narodnih masa. Ta mala Makova kuća ubrzo prerasta u “Narodnu prosvjetu”, jednog od najvećih i najznačajnijih izdavača na Balkanu. Kao pjesnik ponovo progovara tek 1954. godine. Iako glavni urednik moćnog izdavača, u vlastitom izdanju štampa malu plaketu, poemu “Plivačica” koja je, uz još nekoliko paralelnih pjesničkih pojava u zemlji, hametice ove prostore uvela u umjetnost Evrope i Svijeta. ak posljednje dvije decenije života nikada nije dobio stalno i adekvatno zaposlenje. Sa porodicom živi uglavnom na granici siromaštva. No, njegovo je stvaralaštvo sve bogatije i plodonosnije. Zbirka “Kameni spavač”, objavljena 1966. godine, vrhunac je Makova stvaralaštva.

-Modra rijeka je ispjevana u trinaest distiha.

-Rima u ovoj pjesmi utječe na zvukovnu harmoniju ove pjesme.

-Smjenjuje se unutrašnja i vanjsa rima:
                                                           ne zna-ona

                                                           Znamo-znano

                                                           Huđe-luđe,

                                                           Žege-stege,

                                                           Devet-deset

-Vanjska rima: roga-boga.

-Stihovi su čvrsto vezani.

-Modra rijeka ima više verzija. Pjesma je najprije počinjala stihom ''Mi ne znamo gdje je ona'', potom je prekrižen prvi dio stiha, te napisano ''Nitko ne zna''. Pjesma je počinjala neodređenom zamjenicom ''nitko'' ali je taj oblik vraćen u još arhaičniji ''Nikto''.

-Modra rijeka je ispisana bez interpunkcije, osim početka gdje je veliko slovo (Nikto), ostalo je sve ispisano malim slovima, bez interpunkcijskih znakova. Jedino na zavrsetku pjesme je dodata crtica, koja zbog izostanka interpunkcije i drugih pravopisnih odredbi ima funkciju snažnog grafostilema:

                                         ''ima jedna modra rijeka –

                                            Valja nama preko rijeke''

-U naslovu susrećemo epitet modra, s jakim stilskim značenjem. Plava boja inače označava nešto što je izmjenično i nadrealno. Modra boja nije čist sinonim i ona označava nešto što je dublje, zagonetnije i tajanstvenije.

-Osnovni motiv u pjesmi je rijeka.

-Rijeka u pjesmi simbolizira život, i to da kako god život bio težak moramo ga preživjeti. Predstavlja tajne života, i otkrivanje života kojeg ljudi pokušavaju otkrit.

-Život je vječito traganje, spoznavanje svega što nam donosi, većinom nenadno, tajna koju čovjek pokušava dosegnut.

-Stilska sredstva:
SIMBOL: Rijeka

INVERZIJA: Sto godina široka je,

                     Tisuć ljeta duboka jest

PONAVLJANJE: ima jedna modra rijeka

Nepoznate riječi:

Tmača- tama

Hud- ljut, zao

-Stihom ''valja nama preko rijeke'', pisac izražava poentu pjesme, a to je da svaki čovjek treba proć dug i težak put, da bi došao do određenog trenutka.

-Ovo je lirska misaona pjesma.

-Lirska misaona pjesma je refleksivno, duboko promišljena o tome što je čovjek, koja je njegova uloga, što su vrijednosti života.

-Modru rijeku je 1978. godine otpjevala grupa Indexi, a prije njih i Arsen Dedić.

-Citati Maka Dizdara:

''U životu treba mudro da šutiš.

Al riječ ako rekneš

Nekda bude teška kao svaka tišina

Neka bude rečena za čovjeka.''

''Zemlja je smrtnim sjemenom posijana

Ali smrt nije kraj

Jer smrti zapravo i nema

I nema kraja

Smrću je samo obasjana

Staza uspona od gnijezda do zvijezda.''

''Ti ne znap da put od tebe do mene, nije isto što i put od mene do tebe.''

''Treba da živiš međ ljudima a riječi nemaš

Treba da živiš međ vucima  a zuba nemaš

A kako ćeš tek razlikovati čovjeka i vuka

Vuka i čovjeka.''

'Stećak je za mene ono što nije za druge,

Ono što na njem i u njemu nisu drugi unijeli

I jest zemlja. Jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja,

Ali jeste i nebo, jeste materija, ali jeste i duh,

Jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život,

Jest prošlost ali jeste i budućnost.''

-Cjelina Dizdarevog pjesništva, pa i njegob razvojni luk, obično se razmatra iz perspektive zaključne, krunske zbirke Kameni spavač.

Zbirka Kameni spavač ima historijsku vizuru jer pjesnik gleda svijet kroz vizuru srednjovjekovnog čovjeka.

Cijela knjiga je težnja da se probudi spavač pod stećkom, pisana je arhaičnim jezikom, jezikom epitafa.

Više o Maku Dizdaru, njegovom životu i stvaralaštvu na : http://makdizdar.ba/